Приказ основних података о документу

dc.contributorŠuvaković, Miško
dc.contributorDaković, Nevena
dc.contributorIgnjatović, Aleksandar
dc.contributorMikić, Vesna
dc.contributorNovak, Jelena
dc.contributorVujanović, Ana
dc.creatorIgnjatović, Aleksandar
dc.date.accessioned2020-06-28T17:43:11Z
dc.date.available2020-06-28T17:43:11Z
dc.date.issued2010
dc.identifier.isbn978-86-83305-52-0
dc.identifier.urihttps://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/1027
dc.description.abstractPrvu polovinu XX veka u Srbiji obeležili su složena društvena dešavanja i politička tranzicija u kojoj se Kraljevina Srbija 1918. godine pretopila u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevinu Jugoslaviju), postavši integralni deo novoformirane višeetničke zajednice nastale na razvalinama starog političkog poretka u Evropi. Međutim, i pored činjenice da je Srbija formalno izgubila autonomiju i suverenitet, ideološki mehanizmi na kojima je predratna nacionalna zajednica funkcionisala ostali su kao trajni zalog političkih elita koje su državnu samostalnost pretpostavile „oslobođenju i ujedinjenju“ Južnih Slovena. Iako faktički nepostojeća, Srbija je unutar Kraljevine Jugoslavije opstala kao jurički i administrativni fantom, ali su se njeni obrisi neprestano održavali kroz različite prakse kulturne legitimacije — od političkog diskursa do reprezentativne kulture i oficijelnog simboličkog znamenja. Razapetu između etnocentrizma i koncepta imperijalne vladavine kao dve dominirajuće vrednosne i političke pozicije, ideju Srbije kao zamišljene zajednice održavalo je nekoliko ideoloških perspektiva koje su neprestano supstituisale realnost u kojoj se ona našla u kontekstu nove političke konstelacije na Balkanskom pluostrvu nakon Prvog svetskog rata. Ove ideološke perspektive nisu bile međusobno isključujuće i njihova komplementarnost je ukazivala na svu složenost nerazrešenog koncenzusa po pitanju granica, sadržaja i obuhvata nacije u njenoj kulturnoj i političkoj dimenziji. U tom složenom ideološkom pejzažu simultano se odvijalo oblikovanje i preoblikovanje nacionalnog identiteta, čiji su se fluidni obrisi kristalisali kao situacionistički i funkcionalno operativni. U zavisnosti od aspiracija, ciljeva i mogućnosti, srpske elite su putem kulture nametale različite ideje nacije kao konzistentnog i totalizujućeg entiteta. Ovaj proces kompleksne nacionalizacije kolektivnih pripadnosti prožimao je centar i periferiju društva, učvršćujući se putem različitih kulturnih narativa koji su formirali podobne okvire za zamišljanje nacionalne zajednice. Okvire nacije definisala je i arhitektura, kao materijalna praksa uobličavanja poželjne realnosti koja je zadobila ulogu da ponudi poželjni model identiteta, kao supstitut nerešenog nacionalnog pitanja koje je konstantno pritiskalo društvo u Srbiji tokom prve polovine XX stoleća.sr
dc.language.isosrsr
dc.publisherBeograd : Orion Artsr
dc.publisherBeograd : Katedra za muzikologiju Fakulteta muzičke umetnostisr
dc.rightsrestrictedAccesssr
dc.sourceIstorija umetnosti u Srbiji XX vek. Tom 1, Radikalne umetničke praksesr
dc.subjectNational identitysr
dc.subjectYugoslaviasr
dc.subjectNationalismsr
dc.subjectModern Architecturesr
dc.subjectIvan Meštrovićsr
dc.subjectZenitsr
dc.titleNemogući toposi: arhitektonske imaginacije nacionalne utopijesr
dc.typebookPartsr
dc.rights.licenseARRsr
dcterms.abstractИгњатовић, Aлександар; Немогући топоси: архитектонске имагинације националне утопије; Немогући топоси: архитектонске имагинације националне утопије;
dc.citation.volume1
dc.citation.spage251
dc.citation.epage254
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1027
dc.type.versionpublishedVersionsr


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу