Приказ основних података о документу
Nemogući toposi: arhitektonske imaginacije nacionalne utopije
dc.contributor | Šuvaković, Miško | |
dc.contributor | Daković, Nevena | |
dc.contributor | Ignjatović, Aleksandar | |
dc.contributor | Mikić, Vesna | |
dc.contributor | Novak, Jelena | |
dc.contributor | Vujanović, Ana | |
dc.creator | Ignjatović, Aleksandar | |
dc.date.accessioned | 2020-06-28T17:43:11Z | |
dc.date.available | 2020-06-28T17:43:11Z | |
dc.date.issued | 2010 | |
dc.identifier.isbn | 978-86-83305-52-0 | |
dc.identifier.uri | https://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/1027 | |
dc.description.abstract | Prvu polovinu XX veka u Srbiji obeležili su složena društvena dešavanja i politička tranzicija u kojoj se Kraljevina Srbija 1918. godine pretopila u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevinu Jugoslaviju), postavši integralni deo novoformirane višeetničke zajednice nastale na razvalinama starog političkog poretka u Evropi. Međutim, i pored činjenice da je Srbija formalno izgubila autonomiju i suverenitet, ideološki mehanizmi na kojima je predratna nacionalna zajednica funkcionisala ostali su kao trajni zalog političkih elita koje su državnu samostalnost pretpostavile „oslobođenju i ujedinjenju“ Južnih Slovena. Iako faktički nepostojeća, Srbija je unutar Kraljevine Jugoslavije opstala kao jurički i administrativni fantom, ali su se njeni obrisi neprestano održavali kroz različite prakse kulturne legitimacije — od političkog diskursa do reprezentativne kulture i oficijelnog simboličkog znamenja. Razapetu između etnocentrizma i koncepta imperijalne vladavine kao dve dominirajuće vrednosne i političke pozicije, ideju Srbije kao zamišljene zajednice održavalo je nekoliko ideoloških perspektiva koje su neprestano supstituisale realnost u kojoj se ona našla u kontekstu nove političke konstelacije na Balkanskom pluostrvu nakon Prvog svetskog rata. Ove ideološke perspektive nisu bile međusobno isključujuće i njihova komplementarnost je ukazivala na svu složenost nerazrešenog koncenzusa po pitanju granica, sadržaja i obuhvata nacije u njenoj kulturnoj i političkoj dimenziji. U tom složenom ideološkom pejzažu simultano se odvijalo oblikovanje i preoblikovanje nacionalnog identiteta, čiji su se fluidni obrisi kristalisali kao situacionistički i funkcionalno operativni. U zavisnosti od aspiracija, ciljeva i mogućnosti, srpske elite su putem kulture nametale različite ideje nacije kao konzistentnog i totalizujućeg entiteta. Ovaj proces kompleksne nacionalizacije kolektivnih pripadnosti prožimao je centar i periferiju društva, učvršćujući se putem različitih kulturnih narativa koji su formirali podobne okvire za zamišljanje nacionalne zajednice. Okvire nacije definisala je i arhitektura, kao materijalna praksa uobličavanja poželjne realnosti koja je zadobila ulogu da ponudi poželjni model identiteta, kao supstitut nerešenog nacionalnog pitanja koje je konstantno pritiskalo društvo u Srbiji tokom prve polovine XX stoleća. | sr |
dc.language.iso | sr | sr |
dc.publisher | Beograd : Orion Art | sr |
dc.publisher | Beograd : Katedra za muzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti | sr |
dc.rights | restrictedAccess | sr |
dc.source | Istorija umetnosti u Srbiji XX vek. Tom 1, Radikalne umetničke prakse | sr |
dc.subject | National identity | sr |
dc.subject | Yugoslavia | sr |
dc.subject | Nationalism | sr |
dc.subject | Modern Architecture | sr |
dc.subject | Ivan Meštrović | sr |
dc.subject | Zenit | sr |
dc.title | Nemogući toposi: arhitektonske imaginacije nacionalne utopije | sr |
dc.type | bookPart | sr |
dc.rights.license | ARR | sr |
dcterms.abstract | Игњатовић, Aлександар; Немогући топоси: архитектонске имагинације националне утопије; Немогући топоси: архитектонске имагинације националне утопије; | |
dc.citation.volume | 1 | |
dc.citation.spage | 251 | |
dc.citation.epage | 254 | |
dc.identifier.rcub | https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1027 | |
dc.type.version | publishedVersion | sr |