Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije
Апстракт
Projekat polazi od teorije kosmičkih struna. Kosmičke strune su jednodimenzionalne pukotine u prostoru, koje nemaju masu, već su čista energija. Verovatno su beskonačno dugačke, ali sve su veoma tanke, čak mnogo tanje od protona.
Razdvajale su se kako se kosmos hladio. Kada se ova simetrija među silama razbila, mogli su da se stvore topološki defekti u obliku vlakana. Vlakna su verovatno bila zapetljana i smežurana kad je svemir bio vreo, ali su se zajedno s kosmosom širila i ispravljala. Verovatno je da su ponekad ova vlakna prelazila jedna preko drugih i formirala zatvorene strukture. Ovi kosmički krugovi su nešto što bi astrofizičari možda mogli da detektuju, preko gravitacionih talasa koje je trebalo da izazovu pri preklapanju. Gravitacioni talasi koje su stvorile kosmičke pukotine trebalo bi da budu „vidljivi“ za uređaje, kakav se koristi u projektu LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory).
„Gravitacioni talasi stvaraju poremećaj prostora i vremena koji jedino... svetlost može izmeriti.”
U tom smislu, projekat polazi od toga da bi 2070. godine mogao biti formiran prostorni laserski infrastrukturni sistem koji će mapirati gravitacione talase u univerzumu – laserski sistem trouglova. Po laserskim zracima, kreće se kvantni akcelerator koji prikuplja energiju prve pronađene kosmičke strune na nivou kvantne fizike - elemenata atoma. Kvantni akcelerator šalje prikupljenu energiju u vidu lasera ka niskoj orbitalnoj stanici. Od stanice, prema Zemlji, energija se šalje u vidu radio talasa koje prihvataju Plazma antene, antene novije generacije, na više lokacija na Zemlji. Jedna od lokacija jeste Vidojevica - gde se pored postojećeg teleskopa formira novi istraživački centar. Po uzoru na ruski radio teleskop RATAN-600, usvojen je krug prečnika 500m i sistem ogledala koja se održavaju pristupom ispod same površine terena, po potrebi. U sredini je prijemnik - plazma anetna, koja funkcioniše po principu plazme, kao četrtog agregatnog stanja, i prihvata energiju iz sistema iz svemira brzinom kretanja plazme, što je brzina nove generacije WiFi tehnologije - WiGig. Prostor za novi istraživački centar: odabrana je Vidojevica, kod Prokuplja, gde već postoji nova astronomska opservatorija sa teleskopom. Na brdovitom terenu, formira se plato u vidu kruga za sistem plazma antene, a podzemno istraživački centar sa prostorom za konverziju i skladištenje prikupljene energije.
Кључне речи:
čista energija / laserski sistem / gravitacioni talasi / plazma antena / novi istraživački centar / Vidojevica (Prokuplje)Извор:
Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos, 2021, 39-45Издавач:
- Beograd : Arhitektonski fakultet
- Beograd : Informatika
Институција/група
Arhitektonski fakultetTY - CHAP AU - Mitrović, Nikola PY - 2021 UR - https://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/1743 AB - Projekat polazi od teorije kosmičkih struna. Kosmičke strune su jednodimenzionalne pukotine u prostoru, koje nemaju masu, već su čista energija. Verovatno su beskonačno dugačke, ali sve su veoma tanke, čak mnogo tanje od protona. Razdvajale su se kako se kosmos hladio. Kada se ova simetrija među silama razbila, mogli su da se stvore topološki defekti u obliku vlakana. Vlakna su verovatno bila zapetljana i smežurana kad je svemir bio vreo, ali su se zajedno s kosmosom širila i ispravljala. Verovatno je da su ponekad ova vlakna prelazila jedna preko drugih i formirala zatvorene strukture. Ovi kosmički krugovi su nešto što bi astrofizičari možda mogli da detektuju, preko gravitacionih talasa koje je trebalo da izazovu pri preklapanju. Gravitacioni talasi koje su stvorile kosmičke pukotine trebalo bi da budu „vidljivi“ za uređaje, kakav se koristi u projektu LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory). „Gravitacioni talasi stvaraju poremećaj prostora i vremena koji jedino svetlost može izmeriti.” U tom smislu, projekat polazi od toga da bi 2070. godine mogao biti formiran prostorni laserski infrastrukturni sistem koji će mapirati gravitacione talase u univerzumu – laserski sistem trouglova. Po laserskim zracima, kreće se kvantni akcelerator koji prikuplja energiju prve pronađene kosmičke strune na nivou kvantne fizike - elemenata atoma. Kvantni akcelerator šalje prikupljenu energiju u vidu lasera ka niskoj orbitalnoj stanici. Od stanice, prema Zemlji, energija se šalje u vidu radio talasa koje prihvataju Plazma antene, antene novije generacije, na više lokacija na Zemlji. Jedna od lokacija jeste Vidojevica - gde se pored postojećeg teleskopa formira novi istraživački centar. Po uzoru na ruski radio teleskop RATAN-600, usvojen je krug prečnika 500m i sistem ogledala koja se održavaju pristupom ispod same površine terena, po potrebi. U sredini je prijemnik - plazma anetna, koja funkcioniše po principu plazme, kao četrtog agregatnog stanja, i prihvata energiju iz sistema iz svemira brzinom kretanja plazme, što je brzina nove generacije WiFi tehnologije - WiGig. Prostor za novi istraživački centar: odabrana je Vidojevica, kod Prokuplja, gde već postoji nova astronomska opservatorija sa teleskopom. Na brdovitom terenu, formira se plato u vidu kruga za sistem plazma antene, a podzemno istraživački centar sa prostorom za konverziju i skladištenje prikupljene energije. PB - Beograd : Arhitektonski fakultet PB - Beograd : Informatika T2 - Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos T1 - Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije SP - 39 EP - 45 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1743 ER -
@inbook{ author = "Mitrović, Nikola", year = "2021", abstract = "Projekat polazi od teorije kosmičkih struna. Kosmičke strune su jednodimenzionalne pukotine u prostoru, koje nemaju masu, već su čista energija. Verovatno su beskonačno dugačke, ali sve su veoma tanke, čak mnogo tanje od protona. Razdvajale su se kako se kosmos hladio. Kada se ova simetrija među silama razbila, mogli su da se stvore topološki defekti u obliku vlakana. Vlakna su verovatno bila zapetljana i smežurana kad je svemir bio vreo, ali su se zajedno s kosmosom širila i ispravljala. Verovatno je da su ponekad ova vlakna prelazila jedna preko drugih i formirala zatvorene strukture. Ovi kosmički krugovi su nešto što bi astrofizičari možda mogli da detektuju, preko gravitacionih talasa koje je trebalo da izazovu pri preklapanju. Gravitacioni talasi koje su stvorile kosmičke pukotine trebalo bi da budu „vidljivi“ za uređaje, kakav se koristi u projektu LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory). „Gravitacioni talasi stvaraju poremećaj prostora i vremena koji jedino svetlost može izmeriti.” U tom smislu, projekat polazi od toga da bi 2070. godine mogao biti formiran prostorni laserski infrastrukturni sistem koji će mapirati gravitacione talase u univerzumu – laserski sistem trouglova. Po laserskim zracima, kreće se kvantni akcelerator koji prikuplja energiju prve pronađene kosmičke strune na nivou kvantne fizike - elemenata atoma. Kvantni akcelerator šalje prikupljenu energiju u vidu lasera ka niskoj orbitalnoj stanici. Od stanice, prema Zemlji, energija se šalje u vidu radio talasa koje prihvataju Plazma antene, antene novije generacije, na više lokacija na Zemlji. Jedna od lokacija jeste Vidojevica - gde se pored postojećeg teleskopa formira novi istraživački centar. Po uzoru na ruski radio teleskop RATAN-600, usvojen je krug prečnika 500m i sistem ogledala koja se održavaju pristupom ispod same površine terena, po potrebi. U sredini je prijemnik - plazma anetna, koja funkcioniše po principu plazme, kao četrtog agregatnog stanja, i prihvata energiju iz sistema iz svemira brzinom kretanja plazme, što je brzina nove generacije WiFi tehnologije - WiGig. Prostor za novi istraživački centar: odabrana je Vidojevica, kod Prokuplja, gde već postoji nova astronomska opservatorija sa teleskopom. Na brdovitom terenu, formira se plato u vidu kruga za sistem plazma antene, a podzemno istraživački centar sa prostorom za konverziju i skladištenje prikupljene energije.", publisher = "Beograd : Arhitektonski fakultet, Beograd : Informatika", journal = "Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos", booktitle = "Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije", pages = "39-45", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1743" }
Mitrović, N.. (2021). Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije. in Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos Beograd : Arhitektonski fakultet., 39-45. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1743
Mitrović N. Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije. in Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos. 2021;:39-45. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1743 .
Mitrović, Nikola, "Kosmičke strune /cosmic strings/ - prikupljanje čiste energije" in Arhitektura : istraživanje na prostornim granicama : Cosmos (2021):39-45, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_1743 .