РАФ - Репозиторијум Архитектонског факултета
Универзитет у Београду, Архитектонски факултет
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • Српски (ћирилица) 
    • Енглески
    • Српски (ћирилица)
    • Српски (латиница)
  • Пријава
Преглед записа 
  •   РАФ
  • Arhitektonski fakultet
  • Publikacije istraživača / Researchers' publications
  • Преглед записа
  •   РАФ
  • Arhitektonski fakultet
  • Publikacije istraživača / Researchers' publications
  • Преглед записа
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless

Koncept fragmentarnosti - između forme I neforme

Thumbnail
2018
287.pdf (917.6Kb)
Аутори
Mojsilović, Mila
Milenković, Vladimir
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документу
Апстракт
Drawing on the idea that abstraction of architectural design is repeatedly demonstrated by new concepts, and that the idea of the design contains a fragment of its internal laws, the paper raises the question of alteration of forms towards new time-space categories. In contrast to Euclidean geometry based on the continuity of geometric forms, fragmented forms draw upon deformations and variability, operating in the limit zones, for the design, zones of the greatest creativity and potentiality. A new understanding of reality shaped by digitization of all systems has created the basis for forms of self-organization, openness, contingency, and emergence. What we have before us is basically a new aesthetics that goes beyond the horizon of visible in a way that allows the whole world and all its parts to be seen in a completely new, immaterial way. This means that architectural forms appear in the visibility zones, together with the forms of their systemic dislocation.
Polazeći od ideje da se apstrakrnost arhitektonskog projektovanja svaki put iznova dokazuje novim konceptima, I da je u ideji o projektu sadržan fragment njegovih internih zakonitosti, rad otvara pitanje alteracije oblika na putu ka novim prostorno vremenskim kategorijama. Nasuprot Euklidovoj geometriji koja počiva na stalnosti geometrijskih oblika, fragmentisane forme počivaju na deformacijama I promenljivosti, operišući u graničnim zonama, za projekat, zonama najveće kreativnosti I potencijalnosti. Novo razumevanje realnosti oblikovano digitalizacijom svih sistema stvorilo je osnov za oblike samoorganizacije, otvorenosti, kontigentnosti, emergentnosti. U suštini pred nama je nova estetika koja prevazilazi horizont vidljivosti na način koji otvara omogućava da se čitav svet I svi njegovi delovi, sagledaju na potpuno Nov nematerijalan način. To znači da se u zonama vidljivosti naziru arhitektonski oblici zajedno sa oblicima svoje sistemske dislociranosti.
Кључне речи:
Post-digitization / fragmentation / formless / spatial flexibility / postdigitalizacija / fragmentarnost / besformnost / prostorna fleksibilnost
Извор:
Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering, 2018, 16, 3, 517-528
Издавач:
  • Univerzitet u Nišu, Niš

DOI: 10.2298/FUACE181130026M

ISSN: 0354-4605

[ Google Scholar ]
URI
https://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/289
Колекције
  • Publikacije istraživača / Researchers' publications
Институција/група
Arhitektonski fakultet
TY  - JOUR
AU  - Mojsilović, Mila
AU  - Milenković, Vladimir
PY  - 2018
UR  - https://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/289
AB  - Drawing on the idea that abstraction of architectural design is repeatedly demonstrated by new concepts, and that the idea of the design contains a fragment of its internal laws, the paper raises the question of alteration of forms towards new time-space categories. In contrast to Euclidean geometry based on the continuity of geometric forms, fragmented forms draw upon deformations and variability, operating in the limit zones, for the design, zones of the greatest creativity and potentiality. A new understanding of reality shaped by digitization of all systems has created the basis for forms of self-organization, openness, contingency, and emergence. What we have before us is basically a new aesthetics that goes beyond the horizon of visible in a way that allows the whole world and all its parts to be seen in a completely new, immaterial way. This means that architectural forms appear in the visibility zones, together with the forms of their systemic dislocation.
AB  - Polazeći od ideje da se apstrakrnost arhitektonskog projektovanja svaki put iznova dokazuje novim konceptima, I da je u ideji o projektu sadržan fragment njegovih internih zakonitosti, rad otvara pitanje alteracije oblika na putu ka novim prostorno vremenskim kategorijama. Nasuprot Euklidovoj geometriji koja počiva na stalnosti geometrijskih oblika, fragmentisane forme počivaju na deformacijama I promenljivosti, operišući u graničnim zonama, za projekat, zonama najveće kreativnosti I potencijalnosti. Novo razumevanje realnosti oblikovano digitalizacijom svih sistema stvorilo je osnov za oblike samoorganizacije, otvorenosti, kontigentnosti, emergentnosti. U suštini pred nama je nova estetika koja prevazilazi horizont vidljivosti na način koji otvara omogućava da se čitav svet I svi njegovi delovi, sagledaju na potpuno Nov nematerijalan način. To znači da se u zonama vidljivosti naziru arhitektonski oblici zajedno sa oblicima svoje sistemske dislociranosti.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering
T1  - The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless
T1  - Koncept fragmentarnosti - između forme I neforme
VL  - 16
IS  - 3
SP  - 517
EP  - 528
DO  - 10.2298/FUACE181130026M
ER  - 
@article{
author = "Mojsilović, Mila and Milenković, Vladimir",
year = "2018",
abstract = "Drawing on the idea that abstraction of architectural design is repeatedly demonstrated by new concepts, and that the idea of the design contains a fragment of its internal laws, the paper raises the question of alteration of forms towards new time-space categories. In contrast to Euclidean geometry based on the continuity of geometric forms, fragmented forms draw upon deformations and variability, operating in the limit zones, for the design, zones of the greatest creativity and potentiality. A new understanding of reality shaped by digitization of all systems has created the basis for forms of self-organization, openness, contingency, and emergence. What we have before us is basically a new aesthetics that goes beyond the horizon of visible in a way that allows the whole world and all its parts to be seen in a completely new, immaterial way. This means that architectural forms appear in the visibility zones, together with the forms of their systemic dislocation., Polazeći od ideje da se apstrakrnost arhitektonskog projektovanja svaki put iznova dokazuje novim konceptima, I da je u ideji o projektu sadržan fragment njegovih internih zakonitosti, rad otvara pitanje alteracije oblika na putu ka novim prostorno vremenskim kategorijama. Nasuprot Euklidovoj geometriji koja počiva na stalnosti geometrijskih oblika, fragmentisane forme počivaju na deformacijama I promenljivosti, operišući u graničnim zonama, za projekat, zonama najveće kreativnosti I potencijalnosti. Novo razumevanje realnosti oblikovano digitalizacijom svih sistema stvorilo je osnov za oblike samoorganizacije, otvorenosti, kontigentnosti, emergentnosti. U suštini pred nama je nova estetika koja prevazilazi horizont vidljivosti na način koji otvara omogućava da se čitav svet I svi njegovi delovi, sagledaju na potpuno Nov nematerijalan način. To znači da se u zonama vidljivosti naziru arhitektonski oblici zajedno sa oblicima svoje sistemske dislociranosti.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering",
title = "The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless, Koncept fragmentarnosti - između forme I neforme",
volume = "16",
number = "3",
pages = "517-528",
doi = "10.2298/FUACE181130026M"
}
Mojsilović, M.,& Milenković, V.. (2018). The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless. in Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering
Univerzitet u Nišu, Niš., 16(3), 517-528.
https://doi.org/10.2298/FUACE181130026M
Mojsilović M, Milenković V. The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless. in Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering. 2018;16(3):517-528.
doi:10.2298/FUACE181130026M .
Mojsilović, Mila, Milenković, Vladimir, "The Concept of Fragmentation: Between Form and Formless" in Facta universitatis - series: Architecture and Civil Engineering, 16, no. 3 (2018):517-528,
https://doi.org/10.2298/FUACE181130026M . .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О РАФ-у | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB
 

 

Комплетан репозиторијумГрупеАуториНасловиТемеОва институцијаАуториНасловиТеме

Статистика

Преглед статистика

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О РАФ-у | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB