Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution
O 'prevrtanju', o revolucionarnom - nasilje i institucija
Апстракт
We should investigate whether the phrase l'institution révolutionnaire best describes Deleuze's imaginary theory of the institution, as well as his engagement with the theory more generally. The preliminary difficulty, which immediately questions and devalues our commentary, is Deleuze's own refusal to thematize the institution and his own effort, and thus actually answer his own questions from the 1950s: what is it that explains the institution? And what should perfect institutions be like, that is, ones opposed to all agreement, and which suppose a minimum of laws? Deleuze's carelessness and effectively his abandonment of his own early attempt at thinking the institution, could possibly mark his intuition and recognition that the thematization of the institution is, as of yet, an impossible task.
Interesuje nas, prednost koju Delez daje sintagmi 'revolucionarna institucija' u odnosu na manje originalnu sintagmu 'institucionalna revolucija'. Delez nekoliko puta upotrebljava u svojim tekstovima 'revolucionarna institucija', sigurno sasvim svestan da ova sintagma ima jednu prilično haotičnu i nejasnu istoriju tokom post-revolucionarnog perioda, ali i da je ona savršeno u duhu Sanžistovih namera. Treba da proverimo da li ova sintagma najbolje opisuje jednu Delezovu imaginarnu teoriju institucije, ali i njegov angažman u teoriji uopšte. Preeliminarna teškoća, koja automatski dovodi u pitanje i devalvira našu intervenciju, jeste Delezovo odbijanje da on sâm zaista tematizuje instituciju i svoj napor, te da zaista odgovori na pitanja koja sâm postavlja pedesetih godina prošlog veka: 'šta je to što objašnjava instituciju?' i 'koje bi to trebalo da budu savršene institucije, to jest one koje se suprotstavljaju svakom ugovoru i pretpostavljaju tek najmanji broj zakona?'.
Кључне речи:
institution / violence / renversement / revolution / l'institution révolutionnaire / institucija / nasilje / prevrtanje / revolucija / revolucionarna institucijaИзвор:
Filozofija i društvo, 2011, 22, 2, 157-171Издавач:
- Univerzitet u Beogradu - Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd
Институција/група
Arhitektonski fakultetTY - JOUR AU - Bojanić, Petar AU - Đokić, Vladan PY - 2011 UR - https://raf.arh.bg.ac.rs/handle/123456789/99 AB - We should investigate whether the phrase l'institution révolutionnaire best describes Deleuze's imaginary theory of the institution, as well as his engagement with the theory more generally. The preliminary difficulty, which immediately questions and devalues our commentary, is Deleuze's own refusal to thematize the institution and his own effort, and thus actually answer his own questions from the 1950s: what is it that explains the institution? And what should perfect institutions be like, that is, ones opposed to all agreement, and which suppose a minimum of laws? Deleuze's carelessness and effectively his abandonment of his own early attempt at thinking the institution, could possibly mark his intuition and recognition that the thematization of the institution is, as of yet, an impossible task. AB - Interesuje nas, prednost koju Delez daje sintagmi 'revolucionarna institucija' u odnosu na manje originalnu sintagmu 'institucionalna revolucija'. Delez nekoliko puta upotrebljava u svojim tekstovima 'revolucionarna institucija', sigurno sasvim svestan da ova sintagma ima jednu prilično haotičnu i nejasnu istoriju tokom post-revolucionarnog perioda, ali i da je ona savršeno u duhu Sanžistovih namera. Treba da proverimo da li ova sintagma najbolje opisuje jednu Delezovu imaginarnu teoriju institucije, ali i njegov angažman u teoriji uopšte. Preeliminarna teškoća, koja automatski dovodi u pitanje i devalvira našu intervenciju, jeste Delezovo odbijanje da on sâm zaista tematizuje instituciju i svoj napor, te da zaista odgovori na pitanja koja sâm postavlja pedesetih godina prošlog veka: 'šta je to što objašnjava instituciju?' i 'koje bi to trebalo da budu savršene institucije, to jest one koje se suprotstavljaju svakom ugovoru i pretpostavljaju tek najmanji broj zakona?'. PB - Univerzitet u Beogradu - Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd T2 - Filozofija i društvo T1 - Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution T1 - O 'prevrtanju', o revolucionarnom - nasilje i institucija VL - 22 IS - 2 SP - 157 EP - 171 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_99 ER -
@article{ author = "Bojanić, Petar and Đokić, Vladan", year = "2011", abstract = "We should investigate whether the phrase l'institution révolutionnaire best describes Deleuze's imaginary theory of the institution, as well as his engagement with the theory more generally. The preliminary difficulty, which immediately questions and devalues our commentary, is Deleuze's own refusal to thematize the institution and his own effort, and thus actually answer his own questions from the 1950s: what is it that explains the institution? And what should perfect institutions be like, that is, ones opposed to all agreement, and which suppose a minimum of laws? Deleuze's carelessness and effectively his abandonment of his own early attempt at thinking the institution, could possibly mark his intuition and recognition that the thematization of the institution is, as of yet, an impossible task., Interesuje nas, prednost koju Delez daje sintagmi 'revolucionarna institucija' u odnosu na manje originalnu sintagmu 'institucionalna revolucija'. Delez nekoliko puta upotrebljava u svojim tekstovima 'revolucionarna institucija', sigurno sasvim svestan da ova sintagma ima jednu prilično haotičnu i nejasnu istoriju tokom post-revolucionarnog perioda, ali i da je ona savršeno u duhu Sanžistovih namera. Treba da proverimo da li ova sintagma najbolje opisuje jednu Delezovu imaginarnu teoriju institucije, ali i njegov angažman u teoriji uopšte. Preeliminarna teškoća, koja automatski dovodi u pitanje i devalvira našu intervenciju, jeste Delezovo odbijanje da on sâm zaista tematizuje instituciju i svoj napor, te da zaista odgovori na pitanja koja sâm postavlja pedesetih godina prošlog veka: 'šta je to što objašnjava instituciju?' i 'koje bi to trebalo da budu savršene institucije, to jest one koje se suprotstavljaju svakom ugovoru i pretpostavljaju tek najmanji broj zakona?'.", publisher = "Univerzitet u Beogradu - Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd", journal = "Filozofija i društvo", title = "Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution, O 'prevrtanju', o revolucionarnom - nasilje i institucija", volume = "22", number = "2", pages = "157-171", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_99" }
Bojanić, P.,& Đokić, V.. (2011). Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution. in Filozofija i društvo Univerzitet u Beogradu - Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd., 22(2), 157-171. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_99
Bojanić P, Đokić V. Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution. in Filozofija i društvo. 2011;22(2):157-171. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_99 .
Bojanić, Petar, Đokić, Vladan, "Of 'reversal,' on revolutional: Violence and the institution" in Filozofija i društvo, 22, no. 2 (2011):157-171, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_raf_99 .